>>povratak na izbornu stranicu<<

Velimir Kraker rođen je 1935. godine u Sisku. Diplomirao je na Metalurškom fakultetu u Sisku, gdje i radi. Magistrirao je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu.

Dugogodišnjim sakupljanjem, proučavanjem i restauriranjem oformio je vrijednu zbirku instrumenata za reprodukciju, snimanje i prijenos zvuka, te zbirku tonskih zapisa.

Zbirka je sadržajno i opsegom izuzetno značajna ne samo u našim okvirima, nego i daleko šire, jer sadrži "osposobljene za rad" fonografe, gramofone, radio-aparate i druge uređaje poznatih svjetskih firmi određenog vremenskog razdoblja. Zbirci treba dati važnost zbog: kulturno-povjesne vrijednosti, tehničke vrijednosti, razvoja dizajna i umjetničkog oblikovanja i drugih vrijednosti, od početka 20. stoljeća.

1. ELECTRO PHONOGRAPHA – RJEŠENJE PROBLEMA REPRODUKCIJE I PRESNIMAVANJA

1.1. UVOD

            Rješavajući probleme snimanja i reprodukcije s fonografskih valjaka, mr. sc. Velimir Kraker 1983. godine konstruira specijalni uređaj što omogućuje reprodukciju i presnimavanje glazbenoga materijala bez oštećivanja valjaka.

 

   

1.2. TEHNIČKI OPIS ELEKTRO PHONOGRAPHA

            Uređaj je smješten u politirano drveno kućište, a djelomično i s njegove gornje strane. S vanjske se strane kućišta nalazi mrežni prekidač za uključivanje/isključivanje uređaja na napon napajanja 220 V, mrežni osigurač te priključni kabel. S prednje strane vidljiv je natpis Electro Phonograph. Dimenzije su kućišta 28×20×14 cm, a dimenzije cijelog uređaja 28×20×27 cm. Težina je uređaja 6,9 kg. Unutar kućišta smješten je motor Dualovog gramofona iz 1940. godine, čija se brzina okretanja regulira mehaničkim centrifugalnim regulatorom. S vanjske strane kućišta nalazi se nosač zvučnice s ležajevima, koji klizi po  horizontalno učvršćenoj šini i fiksiranoj držačima za kućište.

Valjak se stavlja na nosač aluminijskog valjka čija je osovina okruglim gumenim remenom povezana s osovinom motora. Nosač valjka ležajevima je i konzolom učvršćen na kućište. Zvučnica je tipa SHURE M45. To je stereozvučnica koja ima serijski spojene zavojnice kako bi kod reprodukcije do izražaja došla samo vertikalna komponenta zapisa, što odgovara fonografskom dubinskom vertikalnom zapisu.

Zvučnica je spojena koaksijalnim kablom koji vodi na stupanj pojačanja. Igle se na zvučnici prema potrebi mogu lagano i brzo mijenjati, što ovisi o vrsti valjka. Ručno su brušene u engleskoj firmi „EXPERT PICKUPS“, a vrh im je zaobljen i prilagođen reprodukciji s valjka.

1.3. REPRODUKCIJA I PRESNIMAVANJE ELEKTROFONOGRAFOM

            Specifičnost reprodukcije elektrofonografom očituje se u primjeni elektrozvučnice, koja svojim malim pritiskom na brazdu ne uzrokuje njezino oštećenje. Za razliku od mehaničke reprodukcije, električna daje puno bolju kvalitetu, širi frekvencijski pojas i veću dinamiku tako da tim načinom reprodukcije „čujemo“ više i bolje čak od samih tvoraca snimaka u doba njihova nastajanja.

            Tehnika reprodukcije sastoji se u ovom: valjak se polagano i pažljivo vadi iz kutije kako ne bi došlo do oštećenja te stavlja na nosač valjka, nosač se zvučnice podiže i igla, odabrana prema tipu valjka, postavlja se na početak kako bi se nakon uključenja spustila na brazdu, koaksijalni izlaz zvučnice spaja se kablom na stupanj pojačanja u kojemu se nalazi filtri i pojačalo. Ako je potrebno presnimavanje, izlaz se spaja na studijski magnetofon, a ako želimo samo reprodukciju, signal se preko pojačala vodi na zvučnike kutije. Slijedi uključenje aparature nakon čega se valjak počinje okretati, igla se spušta na početak brazde (brazda sama vodi iglu, a ako to nije dovoljno, stavljaju se dodatni utezi koji pomiču nosač zvučnice prema kraju brazde) i počinje reprodukcija, odnosno presnimavanje. Igla slijedi brazdu i titra zbog različitih dubina zapisa. Mehanički se titraji u zvučnici pretvaraju u električni signal i dalje vode u sustav pojačala u električnom obliku. Tu se prema potrebi filtriraju i pojačavaju te u slučaju reprodukcije u zvučnicima pretvaraju u akustički signal, a u slučaju presnimavanja električni se signal vodi u magnetofon gdje se na magnetofonskoj vrpci pretvara u magnetski zapis.

            Rabi se magnetofon PHILIPS „FELBA“, studijski magnetofon za brzinu 76 cm/s te profesionalne vrpce AGFA PR525 i BASF LR56P. Na jednu se vrpcu mogu presnimiti i zvučni zapisi s nekoliko fonografskih valjaka. Reprodukcija, odnosno presnimavanje valjaka završava dolaskom igle na kraj brazde nakon čega se aparatura isključuje i postupak se prema potrebi može ponoviti s istim ili drugim valjkom.

            Vrpce se čuvaju u originalnim kutijama u fonoteci gdje su zaštićene od m,ehaničkih i ostalih oštećenja. Problemi nastaju ako je valjak, odnosno ako su brazde oštećene. Tada se, osim karakterističnoga šuma za reprodukciju s valjaka, javljaju i zvučni udari tijekom reprodukcije. Zbog toga se kod presnimavanja rabe velike brzine magnetofona – od 38 ili 76 cm/s. Time se omogućuje uklanjanje smetnje dvama načinima:

-         mehaničkim izrezivanjem vrpce na onom mjestu gdje se nalazi smetnja. Međutim, to nije dobro jer se u slučaju većeg broja smetnji smanjuje duljina trajanja snimke i reprodukcija postaje neprirodna.

-         sekvenca s izobličenjem može se magnetski izbrisati. Pritom se karakterističan šum starih snimaka ne mijenja što daje prirodniju reprodukciju, a materijal ne gubi na duljini trajanja.

Kvaliteti doprinosi studijski magnetofon, profesionalna vrpca i mogućnost uporabe velike brzine. Snimljeni se materijal može dalje tonski obrađivati u tonskom studiju, a valjak s kojega je presnimljen sprema se u originalnu kutiju i neoštećen čuva u fonoteci. 

>>povratak na izbornu stranicu<<